četvrtak, 26. kolovoza 2010.

Ironman Zurich by Marko Demšar



Kada ste cijeli život u sportu na jednoj višoj razini morate si postavljat ciljeve, nove izazove jer nešto vas cijelo vrijeme tjera da testirate svoje granice. Za mene je to definitivno Ironman triatlon, utrka koja traži kompletnu fizičku spremu u 3 discipline (plivanje, bicikl, trčanje).
Dugo vremena želja mi je bila otići na Ironman i postati dio Ironman elite. 3,8 km plivanja, 180 km bicikla, 42,2 km trčanja, distance su koje opravdavaju izraz elita, poznavajući dužinu utrke shvaćao sam koliko predanosti i odricanja nosi priprema za takvu utrku i zbog tog razloga nije lako reći; idem na Ironman.
U rujnu 2009 odluka je pala, Ironman Zurich 25.07.2010. Sada je trebalo pažljivo isplanirat 10 mjeseci treninga imajući u vidu da ja nisam triatlonac i nikada nisam bio ni na jednoj triatlon utrci (zvuči suludo). No ipak sreća moja educiran sam u tom smjeru i imam puno trenažnog i natjecateljskog iskustva iz drugih i sličnih sportova.
Kako vrijeme odmiče moja forma napreduje i sa punim optimizmom iščekujem start utrke, no sama fizička priprema nije sve što vam treba za jednu tako veliku utrku. Startnina koja ne košta malo, dobar cestovni ili triatlon bicikl za koji vam cijenu ne moram spominjati, plivačko odijelo, biciklistička kaciga, triatlon triko, kapa, naočale koje vam se sad možda čine kao smiješne stavke ali kasnije ću objasnit zašto su među važnijim. I sve to može iznositi popriličnu sumu novaca a da ne spominjem da morate nekako doći tamo, spavati i jesti. No dobro kada prevalite sve probleme to vas čini jačim i odlučnijim.
Dan utrke razmišljate o svemu jesam li se dovoljno napunio, dovoljno odmorio...znam da sam apreman i trebam to samo odraditi ali u stvari što vas čeka znate samo onda kada krenete.

Plivanje 3,8 km
- nikada nisam plivao tu distancu čak ni na treningu i to je disciplina koje sam se najviše bojao jer nisam neki plivač ali osjećao sam se bolje nego što sam očekivao, plivačko odijelo je super stvar...samo šteta što sam ga morao iznajmiti jer i ono košta poprilično novaca.


Bicikl 180 km - pretpostavljate da nikad nisam vozio toliko kilometara no bicikl je disciplina koju volim i uživam, no ima jedna činjenica koju sam brzo shvatio, visinski profil nacrtan i izmjeren od strane organizatora ne odgovara realnom profilu. Dva kruga po 90km daju vam 1462m uspona, stisnut zube i pedalirat nema druge a kako sati prolaze imam dojam da tome nema kraja i jedva čekam da krenem trčati (nadobudan).


Trčanje 42,2km
- drugim riječima ostaje mi klasični maraton e to je već poznat teren dva trkača maratona su iza mene tako da me dužina neće iznenaditi. Prvim koracima shvaćam da moja trening metoda odlično funkcionira, nemam nikakvih problema sa nogama zbog promjene discipline i čekaju me 4 kruga po 10 km. I evo opet razočaranja, nakon prvog kruga shvaćam da je ovo nešto poput krosa na asfaltu gore dole staza koja vam uništava tempo i noge. No i toj muci dođe kraj, sa visinskim profilom na maratonu od 513m završavam priču koja se zove Ironman i ostvarujem svoj cilj.

Kako se većina utrka odvija ljeti sunce vam može postati veći neprijatelj nego sama dužina utrke. Krema za sunčanje pod obavezno, zaštitna kapa po mogućnosti prozraćna.

Predivni pejzaži brdovite Švicarske, navijači duž staze, limena glazba i pjevači trenuci su kojih se na kraju sjećate više nego vlastite muke i kad zbrojite sve vrijedilo je...!